Bolest je nešto što ne biramo, nešto s čime se ne želimo suočiti nikad. No, istina je da nikad ne znamo što nas čeka i da nam život nekad priprema ne baš lijepa iznenađenja, a mi se moramo nositi s njima.
Princeze žive savršenim životom. Imaju sve što požele. Imaju ljubav svog života, imaju predivne dvorce, svaku haljinu koju možeš zamisliti, dani im protječu u idili i njihov je život jednostavno bajka. Princeze se nikad ne razbolijevaju, a kad se to i dogodi, uvijek naiđe princ ili neki čarobni napitak i princeze ozdrave. Postoji samo jedan problem – stvarni život nije bajka.
Na to nas je prije nekoliko dana bolno podsjetila princeza Kate Middleton, koja je objavila da boluje od one bolesti od koje možda najviše strahujemo svi redom, do te mjere da ne želimo izgovoriti ta tri slova – rak. U svom je videu kojim je priopćila javnosti da boluje od raka princeza Kate osim što nam je rekla kako je sve to teklo otprilike, napomenula da su ona i William pažljivo razgovarali s djecom, primjereno njihovoj dobi, kako bi im objasnili što se događa.
To je možda jedna od najtežih stvari koju moraš napraviti kad doznaš takvu vijest: objasniti djeci o čemu se radi, što se događa i što mogu očekivati. I sve to prilagoditi dobi djeteta. Kako god okreneš, nema baš ništa u tom što je lako. Ali to je nešto što moraš napraviti.
Evo što kažu oni koji su izravno suočeni s tim: platforma Onkologija.hr okuplja organizacije koje se bave pružanjem pomoći obiteljima koje se suočavaju s malignom bolesti. Oni imaju provjerene savjete kako djeci reći da se boriš s rakom.
Bolest ne smiješ tajiti
To je prvo što moraš usvojiti i prema tome postupiti. Bolest možeš tajiti u početku, dok ne znaš sve detalje, pa ćeš djecu poštedjeti nekog dijela istine koji je još uvijek nesiguran, nije definiran. No, u trenutku kad znaš da započinješ s liječenjem, kad aspekti bolesti postaju vidljivi, tada je istina jedini izbor. Kad prođe onaj prvi val najsnažnijih osjećaja koji se jave kad doznaš za dijagnozu, tada je vrijeme za reći djeci. Samo treba odabrati pravi način za reći tu istinu.
Kako govoriti o – raku
- Iako se o njemu sve više govori, rak je najčešće nepoznat pojam za dijete. Djeca upijaju informacije i ideje od druge djece, iz svakodnevnog života, s televizije. Bez pravilne informacije svoje „rupe u znanju“ popunjavat će maštom. Ponekad je ono što izmislimo daleko gore od realnosti.
- Djeci treba govoriti o malignim bolestima na način koji je možda već iskrsnuo u vašoj dotadašnjoj komunikaciji. Na taj način shvaćaju i osjećaju da je obitelj podrška i da se na njenu zaštitu i brigu može računati. Treba ih potaknuti da govore o svojim osjećajima.
- I djeca, kao i odrasli, i mogu i uče suočavati se s malignom bolesti i njenim liječenjem. Kada govoriš djeci o malignoj bolesti, treba im dati jednostavne, istinite informacije koje mogu razumjeti.
- Poželjno je reći jednostavnim, običnim riječima (koje dijete poznaje i koristi) mali broj informacija u jednom navratu. Zatim im treba pustiti vremena da shvate informaciju i dati priliku da pitaju.
- Pitaj dijete koju riječ nije razumjelo i koja ih je riječ uplašila. Ponukaj ih da iskažu osjećaje i uvjeri ih u svoj govor. Mnoga djeca osjećaje najlakše iskazuju u igri s lutkama ili slikanju.
- Kod starijeg djeteta riječ rak može izazvati strah, pa treba biti spreman pokazati razumijevanje i dati objašnjenja. Naglasi pozitivne korake koje će liječnici poduzimati u liječenju bolesti.
- Ne opterećuj vrlo malu djecu s previše informacija.
Koliko djeca trebaju znati
Nije lako odrediti koliko djeca trebaju znati o tvojoj bolesti, odnosno nije lako procijeniti koliko će moći razumjeti, ali to uvelike ovisi o njihovoj dobi i zrelosti.
- Mala djeca (2-8 god) ne trebaju jako detaljne informacije. Djeca u dobi od 9 do 12 god. i tinejdžeri trebaju i zaslužuju znati više.
- Treba naći pravu ravnotežu između previše i premalo informacija. Previše informacija može biti pretjerano opterećenje za dijete. Premalo informacija može potaknuti previše pitanja i zabrinutosti.
- Sva djeca trebaju znati vrstu bolesti, gdje je rak lociran u tijelu, što se događa tijekom liječenja i kako će se promijeniti njihova organizacija života.
Što reći o liječenju?
Djeci je važno reći kako će liječenje bolesti utjecati na njegovog roditelja i kako će se njihov svakodnevni život promijeniti za vrijeme tog liječenja. Ako znaš da će se promijeniti tvoj izgled, npr. gubitkom kose, pripremi na to djecu prije nego što se to dogodi.
Ako liječenje zahtijeva smještaj u bolnicu, djeci treba dati precizne obavijesti:
- Gdje ćeš biti i koliko dugo?
- Što će se raditi u bolnici?
- Kada te mogu posjetiti ili zvati telefonom?
- Tko će se brinuti o njima u vašem odsustvu?
Manja djeca teško proživljavaju odvajanje od roditelja. Treba im pomoći da podnesu tu separaciju. Vrlo je važno objasniti im tko će o njima za to vrijeme voditi brigu. Poželjno je da to bude njima bliska osoba.
Promjene u obitelji i zauzetost oboljelog roditelja, ali i drugih odraslih, zbog liječenja i odlazaka u bolnicu, dijete može, ukoliko nema prave i istinite informacije, shvatiti i osjetiti kao zanemarivanje, odbacivanje ili kaznu.
A što ako ne možeš?
Ako si ti osoba koja je oboljela od maligne bolesti i osjećaš da jednostavno ne možeš reći svom djetetu o svojoj bolesti, neka to učini druga bliska osoba. Nemoj se zbog toga osjećati kao “loš roditelj“. Jer istina je upravo suprotna - nesebično daješ dopuštenje i omogućavaš djetetu da dobije informaciju na primjereniji, manje stresan način.
