Odnosi u obiteljima nisu nikad crno-bijeli i toga smo itekako svjesni. No, ipak nam se uvijek kroz misli provuku određene predrasude i usađena mišljenja protiv kojih teško možemo…
Mama i sin imaju najčvršću vezu. To je posebna veza koju ništa ne može poremetiti i svi sinovi su mamini sinovi. Tate i kćeri su uvijek povezani na sasvim poseban način, cure su tatine princeze i uvijek će najviše i sasvim posebno voljeti tatu. Tate i sinovi se ne slažu baš uvijek najbolje, a između njih nema neke posebne veze jer ne znaju pokazati osjećaje.
I tako dalje, i tako dalje. Sve su to razna mišljenja koja su nam usađena i o kojima često niti ne razmišljamo, nego ih samo ponavljamo i spominjemo. A istina zapravo može biti sasvim drukčija i najčešće i jest drukčija. Sve su to mitovi koji uopće ne moraju biti niti blizu onog kako stvari u nekoj obitelji stoje.
10 mitova o odnosu tate i sina
1. mit: Odnos tate i sina je uvijek 'rezerviran'
Naravno da u nekim obiteljima odnos tate i sina može sigurno biti rezerviran, oni mogu biti udaljeni i ne imati kvalitetan odnos. No, odnos tate i sina može biti ispunjen ljubavlju, bliskošću i obostranim poštovanjem. Takvi odnosi temelje se na otvorenoj komunikaciji i zajedničkim interesima.
2. mit: Očevi teško izražavaju ljubav i privrženost sinovima
Usprkos široko raširenom mišljenju i vjerovanju, mnogi očevi pokazuju ljubav i privrženost svojim sinovima – riječima, djelima, gestama. Ti izrazi i pokazatelji mogu jedino varirati ovisno o kulturnim normama i osobnostima tate i sina.
3. mit: Sinovi automatski nasljeđuju tatine osobine i ponašanje
Sinovi mogu dijeliti neke osobine i ponašanja s očevima, zbog genetike, naravno, to ne znači da će biti njihove male kopije. Tu su utjecaji okoline, odgoj, mamini geni, osobni izbori…
4. mit: Očevi su jedini odgovorni za utjecaj na muškost sinova
Da, naravno i očekivano – očevi utječu na muškost svojih sinova jer su oni sinovima glavni uzori. No, daleko je od tog da su oni sinovima jedini uzori u tom pogledu. Tu su, naravno, vršnjaci, profesori, treneri, a da ne spominjemo medije i društvene mreže.
5. mit: U odnosu tate i sina sukob je neminovan
Sukob se može javiti u bilo kojem odnosu, na bilo koji način, s bilo kojim razlogom. No, učinkovita komunikacije, empatija, uzajamno poštovanje – sve to može pomoći očevima i sinovima da nađu zajednički jezik?
6. mit: Očevi i sinovi moraju imati zajedničke interese da bi se povezali
Naravno da zajednički interesi mogu zbližiti tatu i sina, kao i bilo koje druge dvije osobe. Ali nisu nikako nužni i neophodni za povezanost. Tata i sin mogu se zbližiti kroz zajedničke vrijednosti, iskustva, smislene razgovore, bez obzira na njihove interese i hobije.
7. mit: Sinovi moraju ići očevim stopama da zavrijede njihovo povjerenje
Očevi često podržavaju potpuno individualne izbore svojih sinova, bez obzira na to poklapaju li se s njihovima. Istinsko odobravanje i podršku mogu pružiti očevi kojima je sreća i ispunjenost njihovih sinova važnija od očekivanja i krutih formi.
8. mit: Očevi su manje uključeni u roditeljstvo nego mame
To je uistinu bilo tako dugo vremena, ali moderni očevi sve su više uključeni u roditeljstvo i sve procese u obitelji. Oni se brinu za djecu, pružaju emocionalnu podršku, pomažu u donošenju odluka. Mnogi očevi streme kvalitetnom i brižnom odnosu sa svojim sinovima.
9. mit: Očevi imaju manje utjecaja na sinove nego mame
Očevi imaju itekako veliki utjecaj na sinove – na njihov razvoj, oblikovanje stavova, vjerovanja, uzorak ponašanja. Istraživanja pokazuju da očevi koji su uključeni i pružaju podršku odgajaju sinove koji su emotivno stabilni.
10. mit: Odnos očeva i sinova je statičan i nepromjenjiv
Odnosi očeva i sinova s vremenom se mijenjaju i evoluiraju, prilagođavaju se životnim promjenama i promjenjivoj dinamici. Osnovna veza ostaje konstanta, ali to ne znači da očevi i sinovi mogu doživjeti i razdoblja bliskosti, udaljavanja, ponovnog zbližavanja…
