Usamljenost u djetinjstvu nije neuobičajena, posebno ako dijete nema braće ili sestara, a ovisi i o mjestu stanovanja. No, jedno je sigurno – danas je češća nego prije.
Sjećaš li svog djetinjstva kao jednog uistinu divnog razdoblja, prepunog igre, druženja, zabave ili kao razdoblja kad je vladala dosada, usamljenost i nemogućnost druženja? Iako će mnogi reći kako je njihovo djetinjstvo bilo kao u onom prvom dijelu rečenice, nisu uopće rijetki oni kojima će onaj drugi dio biti daleko poznatiji. A znamo svi da stvari nisu nimalo bolje danas, odnosno da će biti samo lošije.
Da, moderni način života, kao i pandemija i razni drugi čimbenici utječu vrlo negativno na osamljivanje kako odraslih, tako i djece. Prema jednoj američkoj studiji iz 2023. godine, 38,7% adolescenata izjavilo je da se osjeća umjereno do izrazito usamljeno. Godinu ranije Survey Center on American Life proveo je također studiju koja je pokazala da većina pojedinaca generacije Z smatra da su se tijekom djetinjstva osjećali usamljeno barem jednom ili dva puta mjesečno.
Kad se djeca osjećaju usamljeno?
Najčešći uzrok usamljenosti u djetinjstvu je nedostatak bliskih prijateljstava. A zašto djeca nemaju dovoljno prijatelja? Razlog može biti poteškoća u sklapanju ili održavanju prijateljstava, bilo zbog sramežljivosti, tjeskobe ili nedostatka općih društvenih vještina. Ako sebe doživljavaju drugačijima zbog svojih interesa, osjećaja ili sposobnosti, to također može otežati sklapanje prijateljstava. Može to biti i česta selidba, pa i maltretiranje vršnjaka.
Ljudi koji su se osjećali usamljeno kao djeca obično razviju neke negativne osobine kao odrasli ljudi, tvrde psiholozi. Evo kojih je to 13 negativnih osobina.
1. Socijalna anksioznost
Kao odrasle osobe, djeca koja su bila usamljena u djetinjstvu mogu se bojati osuđivanja društva ili odbacivanja, što društvene interakcije čini vrlo stresnima i rjeđima.
2. Negativnost
Stvari koje na nas emocionalno utječu tijekom djetinjstva mogu ostati upisane u naše sjećanje cijeli život. Tako dijete koje je bilo usamljeno zbog maltretiranja i izostavljenosti, kad odraste može prirodno gledati na druge kao na nepouzdane i smatrati da je najbolje kloniti se bliskih veza.
3. Poteškoće s povjerenjem u druge
Otežano vjerovanje drugima može također dovesti do negativnih stavova o odnosima općenito. Tako se usamljenost u djetinjstvu može pretvoriti u prekomjeran oprez u odnosima odraslih, a zapravo proizlazi iz straha od povrijeđenosti ili napuštanja.
4. Ekstremna neovisnost
Kad je dijete usamljeno, ono može početi maštati o vremenu kad više neće trebati niti željeti privrženost, pa može sukladno tom početi pretjerano težiti neovisnosti.
5. Veća učestalost depresije
Neki stručnjaci smatraju da činjenica da netko ima povijest usamljenosti ili depresije, to može pridonijeti osjećaju tuge i depresije u odrasloj dobi.
6. Nisko samopouzdanje
Osoba koja se kao dijete osjećala usamljeno, može imati nisko samopouzdanje. Može se tada javiti loša slika o sebi, pa čak i potreba za varanjem. Često takve osobe vjeruju da ne zaslužuju istinsku ljubav, te prema sebi imaju vrlo kritički stav.
7. Prekomjeran fokus na izgled
Ovo je usko povezano sa niskim samopouzdanjem. Odrasla osoba može vjerovati da je krivac za sve nedostatak privlačnosti, pa može poduzeti ekstremne mjere kako bi poboljšala svoj izgled.
8. Problemi u vezama
Oni koji su bili usamljeni kao djeca, mogu razviti nesigurnost ili izbjegavati privrženost, a to se može očitovati prekomjernim nezdravim vezivanjem ili potpunim izbjegavanjem bliskosti.
9. Želja za osvetom
Kada usamljeno dijete postane odrasla osoba, ono može tražiti osvetu, ali ne tako da šteti drugima, nego najčešće tako da ne dopušta da mu se približe oni koji to žele.
10. Povećana osjetljivost na negativne društvene znakove
Oni koji su se kao djeca osjećali usamljeno, lakše će primijetiti i snažno reagirati na odbijanje ili negativne društvene interakcije.
11. Poteškoće u izražavanju emocija
Ovo nam je u potpunosti logično, jer odmalena nisu imali s kim podijeliti svoje osjećaje, niti rasti uz nekog s kim bi podijelili osjećaje. Tako bi se oni koji su odrasli usamljeni mogli boriti s identificiranjem vlastitih emocija i prenošenjem svojih osjećaja drugima.
12. Ekstremna ekstrovertnost
No, sve to može otići i na drugu stranu. Usamljenost u djetinjstvu može dovesti i do „ekstremne ekstrovertiranosti“. Odrasla osoba koja je odrasla osjećajući se usamljeno može dati sve od sebe kako bi razvila što veću grupu prijatelja.
13. Sklonost samoći
Stručnjaci kažu da usamljena djeca često više vole samoću kao odrasli ljudi, jer mogu pronaći utjehu u samoći, ponekad do te mjere da se izoliraju.
